... smješteno 8 km s/z od Kreševa, na nadmorskoj visini od 911m, u srednjem vijeku, za vrijeme bosanske samostalnosti, Deževice su bile varoš, trg, rudnik srebra i olova te važno gospodarsko središte kraljevine. U Deževicama je bila carina i dubrovačka kolonija, mjesto boravka dubrovačke carine, trgovaca i financijera rudnika srebra 1403 g. Dubrovački sud spominje se 1408., a knez Deževica 1412. Dvor kralja Ostoje spominje se 1403. g. U to vrijeme u Deževicama je bila crkva sv. Jelene i franjevački samostan ili rezidencija. U vremenu 1435.-1438. g. u Deževicama stoluje vikar Bosanske vikarije fra Jakov Markijski. ( vikarija je bila prva franjevačka zajednica na prostorima BiH )
Iako se Deževice u pisanim izvorima prvi put spominju 1403. g., sigurno je da su one kao naselje i mjesto daleko prije nastale, jer su imale vrlo važnu ulogu u proizvodnji srebra i trgovini u kraljevini. Po dolasku Turaka i propasti bosanske kraljevine 1463. g., Turci pored ostalih brojnih crkava i samostana pale, ruše i crkvu i samostan (rezidenciju) u Deževicama, a župa propada. Nekoliko stoljeća kasnije župa se obnavlja, u vrijeme austrougarske vlasti 1891. g. kada se podiže i crkva Gospe Snježne. U vrijeme turske vladavine, u prvim stoljećima, prestaje eksploatacija srebra i olova u Deževicama, a nastavlja se vađenje željeza. Tako su iznad sela, na potoku Nevri bila tri majdana za topljenje i preradu željeza. Jedan od njih se nalazio pored samog svetišta, a bio je aktivan i nekoliko godina poslije dolaska Austro-Ugarske u BiH 1878. Tako se Deževice i u tom periodu bile važno mjesto i središte u gospodarskoj strukturi Bosne.